Teodozije I. Veliki

ilustracija
TEODOZIJE I. VELIKI

Teodozije I. Veliki (latinski Flavius Theodosius [fla:'wi·us teodo'si·us]), rimski car (Cauca, danas Coca, Španjolska, 11. I. 347Milano, 17. I. 395). Sin vojskovođe Teodozija; pratio je oca u vojnim ekspedicijama, istaknuo se u borbama u Meziji (374). U kritičnim trenucima za Carstvo car Gracijan ga je pozvao u rat protiv Sarmata, koje je pobijedio u Panoniji (378). U Sirmiumu je bio proglašen za augusta u istočnom dijelu Carstva (19. I. 379). Zaustavio je Ostrogote i Vizigote na Dunavu i dopustio Gotima da se nastane na teritoriju Carstva (382). Nakon ubojstva cara Gracijana (383) dao je sinu Arkadiju titulu augusta, ali je morao priznati uzurpatora Maksima za cara u Britaniji, Galiji i Hispaniji, a Valentinijana II. u ostalim zapadnim dijelovima Carstva. Kada je Maksim provalio u Italiju (387), Teodozije ga je porazio i smaknuo u Akvileji (388). Nakon Valentinijanove smrti borio se protiv uzurpatora Eugenija i Arbogasta koje je pobijedio 394. i, za kratko vrijeme, ujedinio svu vlast u Carstvu u svojim rukama. Tada je posljednji put u povijesti Rimsko Carstvo bilo jedinstveno; nakon Teodozijeve smrti podjela na Istočnorimsko i Zapadnorimsko Carstvo bila je konačna (Limes Theodosianus); vlast su preuzeli njegovi sinovi, na Zapadu Honorije, a na Istoku Arkadije. Teodozije se za svoje vladavine priklonio kršćanstvu; želio je uspostaviti što čvršće državno jedinstvo te je 380. ediktom proglasio kršćanstvo državnom religijom i 8. XI. 392. zabranio sve poganske kultove u Carstvu. Godine 393. ukinuo je Olimpijske igre.

Teodozije I. Veliki. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60849>.