teritorij (lat. territorium: gradsko zemljište), područje na kojem se prostire drž. vlast. Sastoji se od kopnenoga područja, uključujući rijeke i jezera, morskoga prostora koji uključuje unutar. morske vode i terit. more, te zračnoga prostora koji se prostire iznad kopna i mora. Obuhvaća i podzemlje ispod kopna i mora. Teritorij ne mora biti cjelovit, pa su moguće enklave, odnosno dijelovi područja u cijelosti omeđeni tuđim teritorijem. Katkad je dio teritorija odvojen od ostatka države, npr. Aljaska od kopnenoga dijela SAD-a. Država unutar drž. granica izvršava vlast i ima terit. suverenitet nad svim osobama i objektima. Međutim, narav vlasti nije jednaka u svim dijelovima teritorija. Na moru treće države imaju pravo neškodljivoga prolaska kroz terit. more, koji obalna država ne smije sprječavati. I na kopnu je vlast ograničena nekim pravilima općega međunar. javnog prava. Država ne smije izvršavati vlast tako da šteti pravima drugih država i ne smije unutar svojih granica kršiti ljudska prava koja imaju značaj imperativne norme. Iz njezine vlasti izuzete su osobe i objekti koji prema međunar. javnom pravu uživaju diplomatski ili suvereni imunitet, poput diplomatskih agenata ili strana ratnoga broda. Država može svoj suverenitet ograničiti ugovornim putem i dijelom ga prenijeti na drugu državu ili međunar. organizaciju (npr. EU). Državna je vlast isključiva, pa međunar. javno pravo zabranjuje intervencije drugih na tom području. Ono također zabranjuje državama obavljanje djelatnosti na teritoriju tuđe države bez njezina pristanka, uz iznimku mjera koje poduzima Vijeće sigurnosti UN-a temeljem glave VII. Povelje UN-a.
