Thallóczy [tα'l:o:ci], Lajos (pravo prezime Strommer), madžarski povjesničar (Budim, 8. XII. 1856 – postaja Herczeghalom, 1. XII. 1916). Nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu u Budimu radio je kao arhivist, zatim kao činovnik u austrougarskom Ministarstvu financija te kao profesor povijesti i prava na Terezijanumu u Beču. God. 1915. bio je postavljen za civilnoga upravitelja okupirane Srbije. Poginuo je u željezničkom sudaru. Bio je član Madžarske akademije znanosti (1883–95) i predsjednik Madžarskoga povijesnog društva (1913–16). Bavio se prošlošću južnoslavenskih zemalja i Albanije. Objavio je zbirke isprava koje se odnose na obitelji Blagaj (Codex diplomaticus comitum de Blagay, 1897) i Frankapan (Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, I–II, 1910–13) te na odnose Dubrovnika i Ugarske (Diplomatarium relationum reipublicae Ragusinae cum regno Hungariae, 1887). Surađivao na albanskom diplomatičkom zborniku (Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, suautori M. Šufflay i J. K. Jireček, I–II, 1913–18). Glavna djela: Povijest grofova Blagajskih (Die Geschichte der Grafen von Blagay, 1898), Rasprave o povijesti Bosne i Srbije u srednjem vijeku (Studien zur Geschichte Bosniens u. Serbiens im Mittelalter, 1914) i Povijest (banovine, grada i varoši) Jajca 1450.–1527. (Jajcza /bánság, vár és város/ története 1450–1527, 1915).
