Thauszy [tạu'zi], Franjo Baltazar, zagrebački biskup (Lipnica kraj Zagreba, 23. III. 1698 – Zagreb, 11. I. 1769). Sjemenište je polazio u Zagrebu, a studij filozofije i teologije u Beču. Zaređen za svećenika 1721. Isprva je bio župnik u Konjščini i Stenjevcu, a 1729. postao je kanonikom. God. 1731–33. bio je špan kaptolskih posjeda Petrovina i Metlika, 1734–37. kapetan utvrde Dubica, a 1745–47. upravitelj sisačke utvrde. God. 1739. bio je imenovan čazmanskim, a 1743. goričkim arhiđakonom. Od 1750. do 1751. obnašao je čast bosanskoga biskupa. Zagrebačkim biskupom bio je imenovan 1751. te je iduće godine svečano ustoličen u zagrebačkoj katedrali. Nastojao je unaprijediti i dio svoje biskupije, 1752. osnovao je u Požegi poseban konzistorij za slavonske župe, 1754. utemeljio u Požegi sjemenište te dao podići župnu crkvu sv. Terezije Avilske. Poticao je djelatnost misionara (J. Mulih) u Slavoniji te dao objaviti Kanižlićev katekizam Obilato duhovno mliko to jest Nauk kerstianski illiricskoj, illiti slovinskoj dicsici darovan… (1754). Ujedno je 1766. objavio zaključke sinoda Zagrebačke biskupije i priložio niz praktičnih uputa za kler o sakramentima i obredima. Poticao je odgoj i školovanje mladeži u isusovačkim učilištima te darovao financijska sredstva za gradnju nove crkve sv. Franje Ksaverskog u Zagrebu. Sudjelovao je i u političkom životu Hrvatske i Zagreba; god. 1754. Sabor ga je imenovao tajnim savjetnikom, a 1757. banskim namjesnikom. God. 1765. bečki dvor nagradio ga je odličjem komendatora vitezova sv. Stjepana. Bio je darovatelj zagrebačke stolne crkve, a 1766. osnovao je zakladu za njezin popravak i uređenje u slučaju požara i drugih nesreća.
