Thoreau [ϑɔ:'rou], Henry David, američki književnik (Concord, Massachusetts, 12. VII. 1817 – Concord, 6. V. 1862). Nakon studija na Harvardovu sveučilištu (1837), upoznao se i sprijateljio s R. W. Emersonom te je započeo pisati i objavljivati. Pod snažnim ujecajem filozofije transcendentalizma te europskoga romantizma, u esejima i pjesmama pokazao je istančan osjećaj za individualizam, koji se ostvaruje u izravnom dodiru s prirodom te se, nadilazeći vjersko i političko, realizira u području društvenoga i privatnoga. Emersonu je pomagao uređivati utjecajan časopis The Dial, u kojem je i objavljivao. U skladu sa svojim idejama, živio je (1845–47) potpuno sam u kolibi koju je izgradio vlastitim rukama te napisao svoje najznačajnije djelo, 18 eseja naslovljenih Walden (1854), prema tamošnjemu jezeru (Walden Pond). U njima je opisao iskustveni doživljaj prirode te svoja razmišljanja o radu, nužnom za samopreživljavanje, i o slobodnom vremenu te civilizaciji koja raščovječuje čovjeka i raskida vezu između njega i prirode. Utjecajan je bio i njegov esej Građanski neposluh (Civil Disobedience, 1849). Nakratko je bio uhićen jer je odbio platiti porez vladi koja je tolerirala ropstvo i vodila imperijalistički rat u Meksiku; u eseju tvrdi da je u nepravednu sustavu pravednomu čovjeku mjesto u zatvoru. Te dvije simbolične geste (dvogodišnji život u osami i noć u tamnici) nadahnule su mnoge moderne mislioce – socijalne i ekološke aktiviste te književnike – u definiranju duhovne dimenzije američkoga života. Od ostalih djela značajna je zbirka eseja Yankee u Kanadi (A Yankee in Canada, 1866). Njegova djela s mnogim aktualnim sociološkim, filozofskim i ekološkim promišljanjima sabrana su posmrtno u 20 knjiga (Djela Henryja Thoreaua – The Writings of Henry Thoreau, 1906).
