Timošenko, Stjepan Prokofjevič

Timošenko, Stjepan Prokofjevič (ukr. Stepan Prokopovič Tymošenko [t61713moše'nko], engl. Stephen Timoshenko), ukrajinski inženjer (Špotovka, Ukrajina, 22. XII. 1878Wuppertal, Njemačka, 29. V. 1972). Jedan od začetnika primijenjene (tehničke) mehanike. Diplomirao 1901. na Institutu za prometne inženjere u Sankt Peterburgu, gdje se zaposlio 1903. na Politehničkom institutu. Radio je kao profesor (1906–11) na Politehničkom institutu u Kijevu, na kojem je 1909. bio izabran za dekana Građevinskog odjela, a od 1916. ponovno je radio na Institutu u Petrogradu. Nakon I. svjetskog rata emigrirao je i 1920. došao u Zagreb na Kraljevsku visoku tehničku školu za profesora na predmetu otpornost materijala. Tu je utemeljio Zavod za ispitivanje gradiva te bio i prvi predstojnik. Sredinom 1922. otišao je u SAD, oko godinu dana radio je u Philadelphiji, potom pet godina u Westinghausu u Pitsburghu, od 1927. na Michiganskom sveučilištu, a od 1936. pa do umirovljenja 1944. bio je profesor tehničke mehanike na Sveučilištu Stanford. Objavio je 18 udžbenika i monografija prevedenih na mnoge jezike. Tijekom boravka u Zagrebu objavio je nekoliko radova u časopisima Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnog društva i Tehnički list. Njegova predavanja u izdanju Udruženja slušalaca Kraljevske visoke tehničke škole objavljena su 1921. u Zagrebu kao skripta, koja danas predstavljaju rijedak primjerak pisanih sveučilišnih pomagala onoga doba. Bio je član devet nacionalnih akademija znanosti, nositelj osam počasnih doktorata znanosti, među njima i Sveučilišta u Zagrebu (1956). Svojim znanstvenim dometima i posebno njihovom primjenom u rješavanju visokostručnih inženjerskih problema, uvrstio se u najveće znanstvenike iz područja tehničkih znanostî.

Timošenko, Stjepan Prokofjevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 6.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61361>.