Tischendorf [ti'šəndɔrf], Constantin, njemački protestantski teolog i istraživač biblijskih tekstova (Lengenfeld, 18. I. 1815 – Leipzig, 7. XII. 1874). Profesor teologije u Leipzigu (od 1851). Nakon studija teologije (1837) odlučio se za svoju životnu zadaću – kritičko izdanje tekstova Novoga zavjeta. Istraživačkim darom i sretnim okolnostima, za putovanja tijekom kojih je 1844–59. posjetio mnoge europske i orijentalne biblioteke, uspio je otkriti, dešifrirati i ujednačiti mnoge stare rukopise. Potom ih je, primijenivši kritičku metodu, objavio u sabranim djelima: Neobjavljeni svetopisamski spisi (Monumenta sacra inedita, 1846; novi niz u 7 sv. 1855–70) i Neobjavljena sveta i profana djela (Anecdota sacra et profana, 1855). Objavio je i kritička izdanja glasovitih biblijskih kodeksa: Codex Ephraemi (1843–45), Codex Claromontanus (1852), Codex Amiantinus (1854). Poznat je postao otkrivanjem Sinajskoga kodeksa (Codex Sinaiticus) u samostanu sv. Katarine (1844). Od 1841. do 1869. objavio je osam različitih kritičkih izdanja Novoga zavjeta, od kojih je Osmo veliko izdanje (Editio octava critica maior, I–II, 1869–72; III, 1884–94), izvornošću i primjenom znanstv. aparata, dugo ostalo uzorom tumačenja biblijskih tekstova. Znatan doprinos dao je Tischendorf istraživanju Septuaginte te posebno apokrifa (Apokrifna Djela apostolska – Acta apostolorum apocrypha, 1851; Apokrifna evanđelja... – Evangelia apocrypha..., 1853).
