Tomljenović, Tomislav, hrvatski odvjetnik i političar (Ričice, Lika, 17. IX. 1877 – Zagreb, 28. II. 1945). Nakon studija prava u Zagrebu otvorio je ondje 1917. odvjetnički ured. Bio je veliki župan u Gospiću (1918–19), podban (1919) te ban Hrvatske i Slavonije (1920., 1921), poslanik u Ustavotvornoj skupštini i potpredsjednik Ustavnog odbora. God. 1923. bio je izabran za zastupnika u Modruško-riječkoj županiji. Pristupio je Demokratskoj stranci, podržavajući umjerenu politiku Lj. Davidovića nasuprot centralizmu i unitarizmu S. Pribićevića. Aktivno je pripremao Ilidžansku konferenciju i Kongres javnih radnika 1922. Sukobio se s Davidovićem smatrajući ga nedovoljno odlučnim u otporu prema Pribićeviću. U jesen 1923. djelovao je u skupini tzv. neovisne narodne organizacije, koja je postavila zahtjev za ukidanje Vidovdanskog ustava. Na poziv S. Radića u ljeto 1925., zajedno sa skupinom demokrata iz Hrvatskoga primorja pristupio je HSS-u. Nakon Radićeve smrti (1928) povukao se iz politike. Sa skupinom javnih i kulturnih djelatnika potpisao je 1934. Zagrebački memorandum, a 1936. je u Zagrebu izdao brošuru Nacrt za sporazumnu reorganizaciju Jugoslavije u kojoj se zauzimao za uređenje Jugoslavije po načelu složene države. Ostala djela: Cijepanje znači propast (1920), Za jednu jaku narodnu državu (1921).
