treći stalež (franc. tiers état [tjεʀzeta']), u Francuskoj za staroga režima (ancien régime) do Francuske revolucije 1789., naziv za nepovlaštene slojeve pučanstva (građane i seljake), za razliku od povlaštenih staleža (svećenstva i plemstva). Braneći se (u XII. i XIII. st.) od samovolje feudalaca, t.reći stalež često je zahtijevao zaštitu kod kralja i tako postao potpora monarhiji u njezinim težnjama da ujedini zemlju i centralizira vlast. U sukobu Filipa I. Lijepoga s templarskim redom, treći stalež dao je kralju punu potporu. Savez između monarhije i trećega staleža trajao je do pol. XIV. st. U doba Stogodišnjega rata, nezadovoljan anarhičnim stanjem u zemlji, treći stalež nastojao je, pod vodstvom meštra pariških trgovaca É. Marcela, dobiti udio u vlasti te je zahtijevao krupne reforme (građanska jednakost, ukidanje feudalnih obveza itd.). U doba fronde treći stalež u golemoj je većini bio na strani kralja protiv feudalaca. U XVII. i XVIII. st. sve veći porezi što ih je monarhija nametala zbog financiranja ratova, korupcija državne uprave, kraljevski despotizam, feudalne zlouporabe i nasilje plemstva, vjerska nesnošljivost Crkve te sve veći državni dug, teret kojega se prebacivao na građane i seljake, izazivali su nezadovoljstvo trećega staleža. Uoči Francuske revolucije pojavio se glasoviti Sieyèsov pamflet Što je treći stalež?. U njem su bili izneseni politički zahtjevi građanstva, koje je istupilo kao predstavnik naroda koji ima postati suverenom (narodna suverenost). U tri lapidarna pitanja i odgovora E. Sièyes rezimira: »Što je treći stalež? Sve. Što je bio do sada? Ništa. Što on želi? Postati nešto«. Na zasjedanju Općih staleža (États généraux) 1789. predstavnici trećega staleža, kojima se priključio manji dio plemstva i svećenstva, proglasili su se Ustavotvornom skupštinom (9. VII. 1789), koja je donijela odluku o ukidanju staleške podjele i time uvela načelo pravne jednakosti osoba.
