trgovina, gospodarska djelatnost u kojoj pojedinci i tvrtke, odnosno fizičke i pravne osobe, posreduju između proizvodnje i potrošnje kao kupci i prodavatelji dobara i usluga te organizatori tržišta. Kao posebna djelatnost trgovina omogućuje najbržu i najuspješniju povezanost proizvođača i potrošača. Unutarnja se trgovina obavlja unutar granica jedne države, dok se vanjska trgovina obavlja između subjekata koji su rezidenti različitih država. Poseban je sustav trgovine koji se odvija unutar država članica ekonomske i monetarne grupacije (poput Europske unije), u okviru koje se trgovina odvija po načelima unutarnje trgovine, odnosno bez carinskih barijera, a između većine ili svih država i na osnovi jedinstvene valute (u slučaju EU-a riječ je o euru). Unutarnja i vanjska trgovina posreduju: interpersonalno, interlokalno i intertemporalno. Interpersonalno posredovanje podrazumijeva posredovanje između proizvođača i potrošača, tj. između pravnih i fizičkih osoba (na tržištu, tržnici, u prodavaonicama i sl.). U interlokalnom posredovanju trgovina povezuje mjesta proizvodnje i mjesta gdje postoji potražnja za određenom robom. Pritom obuhvaća i niz drugih djelatnosti kao što su organizacija prijevoza, pakiranje i prepakiranje robe, osiguravanje robe od rasipanja i kvarenja, zaštita od vanjskih utjecaja, kondicioniranje robe i njezino zadržavanje u uporabnoj i tržišnoj vrijednosti te snošenje rizika koji se pojavljuju kada se roba prevozi iz jednoga mjesta u drugo, bilo u unutarnjem ili u međunarodnom prometu. Intertemporalna funkcija trgovine ogleda se u njezinu osiguranju dostave robe na tržište u trenutku kada za njom postoji stvarna potražnja. S obzirom na globalizaciju tržišta to znači da trgovina preuzima važnu ulogu da, u svakom trenutku, svakom segmentu tržišta ponudi onu robu koju to tržište traži, bez obzira na mjesto proizvodnje. Usklađivanjem vremenskih razlika, od završetka proizvodnje robe do njezine prodaje na tržištu, trgovina omogućuje da se s potrebnim količinama robe izađe na (domaće ili strano) tržište u pravom trenutku. Trgovina na malo obuhvaća prodaju robe i usluga potrošačima radi zadovoljenja njihovih potreba. Ona se opskrbljuje od proizvođača i trgovina na veliko, a može biti općega tipa (za podmirenje dnevnih potreba stanovništva) ili specijalizirana za prodaju trajne robe, odnosno robe široke potrošnje trajnije vrijednosti. Trgovina na veliko djelatnost je nabave robe od proizvođača u velikim količinama i prodaje trgovcima na malo, prerađivačkim poduzećima i drugim velikim potrošačima, znatnim dijelom na burzama i velesajmovima, na temelju uzoraka ili utvrđenih svojstava proizvoda. Isključuje konačnog individualnoga potrošača finalnih proizvoda koji se opskrbljuje u trgovini na malo. Trgovinska mreža skupni je pojam za sve trgovinske poslovne jedinice, a obuhvaća sva trgovinska poduzeća i radnje, skladišta, otkupne stanice, prodavaonice i poslovnice. Zadaća joj je što više približiti prodajnu trgovinu potrošačima, a otkupnu trgovinu proizvođačima, specijalizirati se i potpuno ovladati robnim prometom, podići razinu kulture prodaje, racionalizaciju poslovanja, ubrzanje prometa robe i dr.
Trgovinska politika ukupnost je mjera, propisa, sredstava i postupaka kojima država utječe na unutarnju i vanjsku trgovinu radi usmjeravanja i ostvarivanja određenih državnih interesa i ciljeva gospodarske politike u cjelini, a posebice zbog doprinosa općemu napretku. Države reguliraju međusobne odnose, napose odnose robne razmjene, ali i međusobnoga platnoga prometa (sporazumi o devizama, plaćanjima, prometu, turizmu, konzularnim odnosima i dr.) s pomoću trgovinskih ugovora. Njima se otklanjaju smetnje kojima vanjskotrgovinski režimi pojedinih država sprječavaju vanjsku trgovinu te osiguravaju stabilnost u gospodarskim odnosima između država ugovornica.
