tridesetnica (lat. tricesima), vrsta poreza koja je na prostoru Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva bila na snazi od kraja XII. i početka XIII. st. Izvorno se pojmom tricesima označavao porez koji se davao kralju kao sajmišna pristojba. U Hrvatskoj se prvi put izričito spominje 1209. u ispravi kralja Andrije II. Arpadovića za grad Varaždin. Poslije se tridesetnicom nazivao porez koji se plaćao kao carinska pristojba. Tako je, otkako je Karlo II. Anžuvinac proveo vanjskotrgovačke reforme, tridesetnica postala temeljnim oblikom carine što se plaćao na točno utvrđenim mjestima (→ harmica). Pripadala je u regalna prava pridržana vladaru (ius regale), a za vladavine Karla I. i Ludovika I. Anžuvinca plaćala se na izvoznu i uvoznu robu u visini 1% od ukupne vrijednosti robe. Prvotno su ju plaćali stranci, ali se postupno obveza njezina davanja protegnula i na domaće trgovce. Od nje su bili oslobođeni plemići, a poslije i pripadnici slobodnih kraljevskih gradova. Nakon Zadarskoga mira 1358. u Hrvatskoj i Dalmaciji bila je osnovana Kraljevska komora soli i tridesetnice čime je taj porez prvi put bio uveden u dalmatinske komune. God. 1388. tridesetnica se spominje u Statutu grada Senja, a 1405., odlukom kralja Sigismunda Luksemburgovca, visina tridesetnice utvrđena je na 3,33% ukupne vrijednosti robe. Od vremena Ludovika I. Anžuvinca (XIV. st.) pa do XVIII. st. postojala je posebna uprava hrvatskih tridesetnica na čelu s glavnim tridesetničarom (lat. tricesimator) kojega je postavljao kralj.
