STRUKE:

trijumf

trijumf (lat. triumphus < grč. ϑρίαμβoς: himna Dionizu), najveća počast koja se u antičkom Rimu odavala pobjedničkim vojskovođama. Za renesanse tako su se nazivale alegorijske žive slike na kolima u pokladnim povorkama; u likovnoj umjetnosti trijumf je prikaz slavlja neke povijesne ili mitske osobe, sile, vrline itd. Danas se riječ trijumf rabi za pobjedničko slavlje, paradu, svečanost, te u širem kontekstu za svaku veliku pobjedu (npr. športski trijumf), odnosno izniman uspjeh. – Rimski trijumf (npr. Cezarov, Marijev, Sulin trijumf) bio je svečana povorka sakralno-vojničkog obilježja; formirala se, uz dopuštenje Senata, na Martovu polju, ulazila u grad ispod slavoluka, pa se preko Circusa Maximusa, Viae sacrae i Foruma kretala prema Jupiterovu hramu na Kapitoliju. Povorku je predvodio Senat, za njime su stupali svirači, zatim su prolazila kola s ratnim plijenom, svetim životinjama, svećenicima, ratnim trofejima, zarobljenim vođama pobijeđenih, liktorima i naposljetku samim slavljenikom na trijumfalnim kolima u koja su bila upregnuta četiri konja u jednome redu; slavljenik je bio u togi (toga picta), ovjenčan lovorom, s lovorovom granom u desnici. Za njim su išli na konjima viši časnici te stupali legionari s grančicama lovora; oni su pjevali himnu te uzvikivali: Io triumphe!

trijumf. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62296>.