baština

baština, u feudalnom pravu, imovina (u prvom redu nekretnina) koju je netko naslijedio od predaka. Hrvatski se naziva i bašćina (lat. bona hereditaria). Obuhvaća očevinu (patrimonium, bona paterna) i djedovinu (bona avitica). Načelno se nasljeđuje muškom linijom. Baštinik u pravilu ne može njome slobodno raspolagati, već je smije otuđiti samo u slučaju nužde ili radi nabavke nekretnine veće vrijednosti, a uz poštovanje prava prvokupa rođaka. Konkretna prava i ograničenja u svezi s baštinom izvode se iz akta kojim je ona izvorno stečena (npr. vladarova darovnica). U feudalnom sustavu baština postaje naziv za svaki zemljišni posjed kojim se ne može slobodno raspolagati: kmetska baština, krajiška baština. Od XIX. st. pojam dobiva javnopravno obilježje, npr. u Hrvatskoj označuje dio općinske imovine. U međunarodnom pravu izraz zajednička baština čovječanstva označuje prostore koji ne potpadaju pod vlast država, a na kojima postoji poseban režim korištenja reguliran međunarodnim pravom.

baština. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6230>.