Batalo, bosanski tepčija (? – ?/, nakon 8. XII. 1400). Naslov tepčije (dvorski dostojanstvenik i službenik) nosio je od 1392. do 1400., češće se spominje kao svjedok u vladarskim ispravama. Oženjen Resom, sestrom vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, bio je gospodar župa Lašve i Sane te grada Toričana. Godine 1392. boravio je za vojnog pohoda s kraljem Dabišom u Donjim Krajima, 1397. spominje se kao jedan od savjetnika kraljice Jelene, 1398. nalazio se s kraljem Ostojom u Duvnu, a 1399. u Usori. Godine 1393. za njega je pisar Stanko Kromirijanin prepisao Batalovo evanđelje, koje u jednoj bilješci ima popis poglavara Crkve bosanske, kojoj je i Batalo pripadao.