Tukārām [tuka:'ra:m], indijski pjesnik (Dehu kraj Pune, oko 1607 – Dehu, oko 1649). Potekao iz najniže kaste (śūdra), život mu je bio obilježen trgovačkim neuspjesima, siromaštvom i osobnim nesrećama. Doživjevši mistično iskustvo, posvetio se slavljenju boga Kršṇe (Višṇua), među Marathima znanoga kao Viṭṭhala ili Viṭhoba. U tradiciji marathskoga pjesništva stvarao je pobožne pjesme (abhaṇg ili abhaṇga), kojih se sačuvalo oko 4600. Dojmljivim narodnim jezikom (marathskim) opjevao je svoje sumnje, tjeskobe, padove i ushite do konačnoga božanskog smirenja te stekao veliku popularnost među pukom.
