tumor (lat. tumor: oteklina), u širem smislu, svaka oteklina ili izraslina. U užem smislu, neoplazma ili novotvorina, odn. nenormalna nakupina tkiva kojega rast nije usklađen s rastom normalnoga tkiva, nego ga nadmašuje, a traje i nakon prestanka djelovanja uzroka koji ga je potaknuo. Normalne stanice pretvaraju se u tumorske stanice složenim, stupnjevitim, nepotpuno razjašnjenim procesom neoplastične preobrazbe. Obilježja su tumora nesvrhovitost (nije koristan organizmu, a može biti i štetan), samostalnost (neovisan je o fiziološkim nadzornim sustavima u organizmu), parazitizam (iskorištava i iscrpljuje organizam unutar kojega raste), neorganiziranost (tumorske stanice ne stvaraju nova normalna tkiva ili organe).
Prema kliničkim svojstvima, tumori se razvrstavaju na dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne); o toj podjeli najviše ovisi način liječenja i klinički ishod bolesti. Histogenetska podjela razlikuje tumore prema tkivnom podrijetlu. Ishodišno tkivo epitelnih tumora može biti bilo koje epitelno tkivo (npr. epitel kože, sluznice probavnog ili dišnoga sustava) iz kojega mogu nastati dobroćudni ili zloćudni tumori (→ karcinom). Mezenhimni tumori nastaju iz koštanoga, vezivnoga, masnog ili mišićnoga tkiva (osteom, fibrom, lipom, miom). Njihov se zloćudni oblik naziva sarkom. Matične stanice koštane srži ili limfatički organi ishodište su limfomima i leukemijama. U živčanom sustavu tumori mogu nastati iz matičnih stanica neuralnoga grebena (najčešće su zloćudni, npr. meduloblastom; melanom) ili iz potpornih stanica živčanoga sustava, glije (→ gliom). Tumori koji imaju ishodište u spolnim stanicama javljaju se u spolnim žlijezdama. Nekim tumorima uzrok je poznat (nasljedne promjene gena, virusi, onkogeni, kancerogene tvari), dok su za druge ustanovljeni čimbenici rizika (dob, spol, etnička pripadnost, prehrana, okoliš, infekcije, lijekovi, ionizirajuće zračenje). Ovisno o vrsti, tumori se liječe kirurški, kemoterapijom, zračenjem ili ne zahtijevaju liječenje.
Dobroćudni tumori ne zahtijevaju liječenje ili se mogu ukloniti kirurškim postupcima. Stanice zloćudnih tumora mogu se u poodmaklom stadiju proširiti i premjestiti (najčešće limfom ili krvlju) s jednoga mjesta u tijelu na drugo. Ta se pojava naziva metastaziranje tumora (→ metastaza). Proširenost, prognoza tumorske bolesti, planiranje i uspješnost liječenja procjenjuje se razredbenim TNM sustavom (akronim za tumor, nodus, metastaza), koji je izrađen u Međunarodnoj udruzi za borbu protiv raka. Određuje se pokazateljima veličine ili prodora tumora unutar određenog organa, proširenosti tumora u limfne čvorove i udaljenih metastaza. – Proučavanjem tumorskoga rasta bavi se onkologija.
