Turmeda, Anselm

Turmeda [~me'δa], Anselm, katalonski pisac (Palma de Mallorca, oko 1352Tunis, 1423). Franjevački redovnik i bolonjski student; preselio se u Tunis (1387), obratio se na islam, uzeo ime ‘Abd-Allāh al-Tarğumān al-Mayūrqī te je počeo pisati i na arapskome jeziku. Njegovo je najpoznatije djelo na arapskome Prinos razumna čovjeka napadu na pristaše križa (Tuḥfat al-‘arīb fī al-radd ‘alā ahl al-ṣalib, katalonski L’obsequi de l’home il∙lustrat per a atacar els partidaris de la Creu, 1420), koje u četiri dijela obuhvaća autobiografiju, povijest sultanovih djela, apologiju islama i kritiku kršćanskih dogmi. Od pjesničkih djela na katalonskome najpoznatija su: Pohvala novcu (Elogi dels diners) i alegorija Cople o podjeli Kraljevstva Maljorke (Cobles de la divisió del Regne de Mallorques, poznata od 1398) te prozno djelo Magareća svađa (Disputa de l’ase, 1417), koje se temelji na arapskoj basni, a u XVI. st. doživjelo je nekoliko prijevoda i izdanja u kršćanskome svijetu (Barcelona, Lyon, Pariz i dr.).

Turmeda, Anselm. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62792>.