tvorba riječi

tvorba riječi, termin kojim se označuje (1) znanost koja na osnovi postojećih riječi proučava kako nastaju nove riječi, (2) postupak stvaranja novih riječi. Tvorbom riječi nastaju tvorenice (tvorbeno motivirane riječi ili tvorbene riječi). Tvorenice se mogu rastaviti na tvorbene sastavne dijelove te se po uzoru na njih mogu tvoriti nove riječi. Tvorba riječi takva je promjena riječi kojom dobivamo novu riječ, a ne samo novi oblik iste riječi. Riječi kojima je postanak sa stajališta suvremenoga jezika nejasan zovu se netvorbene riječi ili tvorbeno nemotivirane riječi (npr. pas, miš). Netvorbene riječi ne mogu se rastaviti na tvorbene sastavne dijelove. Niz tvorbeno povezanih riječi zove se tvorbena porodica (npr. računalo – računati – račun – računski – računalni – računalstvo...). Članovi tvorbene porodice međusobno su i sadržajno (preko označenika) i izrazno (preko označitelja) povezani. Riječ od koje se u tvorbi polazi zove se osnovna riječ ili osnovica. Tvorenica ima zajednički dio s osnovnom riječju (npr. pri tvorbi tvorenice učiteljica osnovna je riječ učitelj, pri tvorbi tvorenice učiteljičin osnovna je riječ učiteljica). Zajednički dio koji imaju tvorenica i osnovna riječ zove se tvorbena osnova (u gornjim primjerima učitelj- i učiteljic-). Tvorbena je osnova dio tvorenice koji čuva izraznu i sadržajnu vezu s osnovnom riječju. Najmanji zajednički sastavni element svih tvorbeno srodnih riječi, tj. cijele tvorbene porodice zove se korijen. Tvorba riječi kao područje može se podijeliti s obzirom na nekoliko kriterija. Analiziraju li se vrste riječi koje nastaju tvorbenim postupcima, govori se o tvorbi imenica, glagola, pridjeva i priloga. Ako se analiziraju vrste riječi od kojih se tvore nove riječi, tada se govori o odglagolskoj, odimeničnoj, otpridjevnoj tvorbi, tvorbi od brojeva, tvorbi od uzvika. Tvorbi se također može pristupiti i sa semantičkoga (značenjskoga) stajališta pa se govori o tvorbi takvih riječi kojima se označuju vršitelj/vršiteljica radnje, prostorija u kojoj se obavlja koja radnja, oruđe itd. Postoje različiti tvorbeni načini. Tvorenice se mogu tvoriti s pomoću posebnih tvorbenih jedinica: sufikasa (učitelj-ica) i prefikasa (pod-crtati). Ako dođe do istodobnoga dodavanja sufiksa i prefiksa, riječ je o prefiksalno-sufiksalnoj tvorbi (pod-krov-je > potkrovlje). Tvorenice također nastaju slaganjem riječi u novu riječ s pomoću spojnika (klor-o-vodik). Ako dođe do istodobnoga slaganja i dodavanja sufiksa, riječ je o složeno-sufiksalnoj tvorbi (dug-o-prug-aš). Mjesto na kojem dolazi do dodavanja tvorbenoga nastavka na osnovu ili na kojem se spajaju dvije osnove zove se tvorbeni šav. Rjeđi su tvorbeni načini tvorba sraslica (pazikuća), tvorba polusloženica (spomen-ploča), preobrazba (mlada pridjev postaje mlada imenica) i tvorba kratica (NILI – ne ili). Kadšto se razlikuje i oblik tvorbe koji se sastoji u odbacivanju svakoga sufiksa (dodavanje nultoga sufiksa), pa kao nova riječ dolazi čisti korijen (ili osnova, eventualno s gramatičkim dočetcima), npr. vod od voditi, tijek od teći i sl. Takva tvorba zove se i regresivna derivacija.

tvorba riječi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62863>.