Ungnad, Krsto, dalmatinsko-hrvatsko-slavonski ban 1578–83 (?, prva polovica XVI. st. – ?, druga polovica XVI. st.). Od svojega oca I. Ungnada naslijedio je posjede u Hrvatskoj i Slavoniji (Varaždin, Samobor), kao i mjesto varaždinskoga župana. Nakon studija na protestantskom sveučilištu u Württembergu, kao mladi kapetan konjaništva Slavonske krajine istaknuo se već 1557. porazivši pod Koprivnicom osmansku akindžijsku postrojbu. Obnašao je dužnosti vrhovnog egerskoga kapetana, a potom je bio imenovan hrvatskim banom, a za podbana je imenovao S. Gregorijanca. Očekivalo se da će kao savjetnik cara i kralja Rudolfa II. Habsburškoga te kao iskusan vojni zapovjednik uspjeti obraniti ostatke Hrvatske. No, pokušavši provesti odluke prijašnjih zasjedanja Hrvatsko-slavonskoga sabora, s namjerom da učvrsti i ojača ugled bana, ubrzo se sukobio s dvanaest najmoćnijih plemićkih obitelji Kraljevstva, te je i unatoč potpori srednjega i nižega plemstva, svećenstva i gradova postupno gubio utjecaj. Njegovoj sve slabijoj poziciji pridonijeli su neuspjeli protuosmanski vojni pohodi kao i povjeravanje brige za obranu granice gradačkomu nadvojvodi Karlu (zbog čega se pojavilo sporno pitanje o njegovu odnosu prema banu), koji je 1579. dao sagraditi Karlovac kao uporište za obranu granice prema Osmanlijama južno od Kupe. Zbog osobnih razmirica podbana Gregorijanca došao je u sukob i s građanima Gradeca (Zagreba), koji se nije stišao ni nakon Gregorijančeva povlačenja (1581). Istodobno su trajali sporovi i s građanima Samobora, pojedinim krajiškim zapovjednicima, ali i sa zapovjednicima postrojbâ njegova banskoga banderija. God. 1583. odstupio je s banske časti, koju je potom preuzeo Krstin zet i sin bivšega bana Petra, T. Erdődy.
