STRUKE:

unifikacija prava

unifikacija prava, donošenje jedinstvenih normi materijalnoga ili procesnoga prava, koje zamjenjuju do tada partikularno zakonodavstvo unutar jedne države ili na međunarodnom planu. Proces unifikacije često prate teškoće koje proizlaze iz različitih kultura, jezika, pravnih termina, običaja, stupnja razvijenosti i dr. Unifikacija prava na međunarodnom planu obavlja se međunarodnim konvencijama, modelima zakona i dr., s tim da uniformna pravila postaju sastavni dio unutrašnjega prava zemalja koje su ih notificirale. Najpoznatije višestrane ugovore kojima se unificira međunarodno privatno pravo donosi Haška konferencija za međunarodno privatno pravo, međudržavna organizacija osnovana 1893. Od 1951. do 2002. Konferencija je donijela niz konvencija, koje ujednačuju kolizijska pravila, međunarodno građansko procesno pravo, međunarodno kazneno pravo, međunarodno trgovačko pravo, autorsko pravo, robne i trgovačke žigove. Unifikacija prava provodi se i međunarodnim ugovorima u okviru Vijeća Europe i EU-a, npr. Vijeće Europe donijelo je 1950. Europsku konvenciju o zaštiti prava čovjeka i temeljnih sloboda, a EU 1968. Europsku konvenciju o međusobnom priznanju trgovačkih društava i pravnih osoba.

unifikacija prava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63205>.