upitnik, skup pitanja sastavljenih tako da se dobiju vjerodostojni i nepristrani podatci od upitanih (ispitanika). Sadržaj pitanja, njihova formulacija, vrsta, broj i redoslijed u upitniku određuju se na temelju predmeta i cilja istraživanja. Prikupljani podatci mogu se odnositi na demografske, socijalne, psihološke i druge sadržaje. U psihologiji su najčešći predmet ispitivanja upitnikom mišljenja, stavovi, interesi, motivi, sklonosti, zdravstvene i potrošačke navike i ponašanja zastupljeni kod unaprijed izabranih skupina (uzoraka) osoba. Prividna jednostavnost izradbe i primjene upitnika katkad dovodi do njegova neprimjerenoga korištenja te do nevjerodostojnih podataka i pogrješnih zaključaka. Do toga dolazi ako se zanemare postupci konstrukcije i provjere upitnika kao instrumenta. U postupcima konstrukcije oblikuju se i odabiru pitanja, uključujući posebna, »maskirana« i kontrolna, i određuje njihov redoslijed. Upitnik se može primijeniti usmeno (intervju, anketa) ili pismeno, pojedinačnom ili grupnom primjenom; u novije doba elektron. sredstvima (internet). Naziv upitnik koristi se u psihologiji i za neke vrste skala i drugih instrumenata za ispitivanje osobina ličnosti. Upitnikom kao sredstvom za prikupljanje podataka služe se i druge discipline, npr. sociologija, lingvistika (lingvistička geografija) i dr.
