ustav, paleografski termin koji označuje vrstu pisma u glagoljici i ćirilici. Nakon prijelaznog ili formativnoga razdoblja tijekom XII. i XIII. st., glagoljica je ušla u novu razvojnu fazu koja se naziva glagoljskim ustavom, odnosno hrvatskom uglatom glagoljicom (ili ustavnom glagoljicom, dok je termin uncijalna glagoljica slabo prihvaćen). Kao poseban oblik glagoljskoga pisma ustav se počeo formirati u drugoj polovici XIII. st., a vrhunac je dosegnuo u XIV. i XV. st. Osnovne značajke ustava očituju se poglavito u majuskulizaciji, novim grafijskim rješenjima i morfološkom ujednačavanju grafije, u koordinaciji pisma te uporabi dvolinijskoga sustava. Upotrebljavao se u liturgijskim knjigama kao kaligrafsko pismo (njim su primjerice pisani IV. vatikanski ili Omišaljski misal, Brevijar Vida Omišljanina, Hrvojev misal, Beramski brevijar, II. novljanski brevijar, Ročki misal i dr.).
