ustavno sudovanje

ustavno sudovanje, u širem smislu, sudsko rješavanje o određenim ustavnopravnim pitanjima; u užem smislu, sudsko ispitivanje ustavnosti zakona radi ostvarivanja vladavine prava. Materijalna je neustavnost zakona posrijedi onda kada zakon svojim odredbama sadržajno proturječi odredbama ustava, a formalna kada zakonodavac ne poštuje ustavom predviđeni postupak donošenja zakona ili kada se prekrše odredbe o obliku u kojem se donose zakoni. Pravne posljedice neustavnosti zakona mogu biti poništenje (ex tunc) i ukidanje (ex nunc). Poništenje djeluje retroaktivno od trenutka donošenja osporenoga propisa koji se smatra nepostojećim, pa je nužno sanirati sve posljedice do kojih je doveo. Ukidanje djeluje samo od trenutka donošenja odluke kojom se propis ukida ubuduće, ne dirajući u prije nastale pravne posljedice. Institucije su ustavnoga sudovanja redoviti sudovi, posebna polit. tijela i ustavni sudovi.

U SAD-u je nadzor ustavnosti zakona (judicial review) pravo svih sudova, pod nadzorom Vrhovnoga suda SAD-a; rješava se kao prejudicijalno pitanje, a odluka suda odnosi se samo na konkretan slučaj, ona ne obvezuje druge sudove, te odluka Vrhovnoga suda može biti obesnažena ako Kongres donese ustavni amandman.

Ideja o potrebi posebnoga specijaliziranoga tijela koje bi skrbilo o ustavnosti i zakonitosti nastala je u Francuskoj potkraj XVIII. st. (E. J. Sieyès). Prvi je put ustavni sud bio ustrojen Ustavom Austrije (1920), gl. redaktor kojega je bio H. Kelsen. S vremenom su tu ideju prihvatile mnoge zemlje. Velik broj eur. država povjerava nadzor ustavnosti zakona ustavnomu sudu. Zajamčena je neovisnost sudaca ustavnih sudova i samoga suda. Od imenovanih sudaca zahtijeva se visoka stručnost i etičnost; suci imaju imunitet; o njihovu razrješenju prije isteka mandata odlučuju sami suci; između sebe biraju predsjednika; mogu izdvojiti svoje mišljenje u konkretnom odlučivanju; sud ima zaseban proračun i dr. Ustavni sud ispituje ustavnost zakona in abstracto, ali i zakonitost podzakonskih akata, a njegove odluke djeluju erga omnes. Povjeravaju mu se i druge nadležnosti. Tako u povodu pojedinačnih zahtjeva pojedinih subjekata (ustavna žalba, ustavna tužba), koji smatraju da su im povrijeđena ustavna prava pojedinačnim aktima sudbenih, upravnih i drugih javnih vlasti, ustavni sudovi pružaju zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Može se reći da su ustavni sudovi ovlašteni donositi interpretativne odluke kojima se ustav tumači. (→ ustavni sud republike hrvatske)

ustavno sudovanje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63447>.