Utitz [u:'tic], Emil, njemački filozof češkog podrijetla (Prag, 27. V. 1883 – Jena, 2. XI. 1956). Profesor u Rostocku, Halleu i Pragu. Učenik F. Brentana; najvažniji su mu radovi s područja estetike, psihologije i povijesti kulture. Uz M. Dessoira najistaknutiji zastupnik tzv. opće znanosti o umjetnosti, koja se razlikuje od apriorističke i empirijske estetike. Estetski je trenutak, po Utitzu, bitno određen kao teoretski nezainteresirana kontemplacija, a osjećaju lijepoga, koji ostavlja dojam formalne čistoće, odgovara slobodna spoznaja bez prepreke. Glavna djela: J. J. Wilhelm Heinse i estetika u doba njemačkoga prosvjetiteljstva (J. J. Wilhelm Heinse und die Ästhetik zur Zeit der deutschen Aufklärung, 1906), Osnove opće znanosti o umjetnosti (Grundlegung der allgemeinen Kunstwissenschaft, I–II, 1914–20), Estetika (Ästhetik, 1923), Povijest estetike (Geschichte der Ästhetik, 1932), Čovjek i kultura (Mensch und Kultur, 1932).
