Utješenović (Utišenić, Utišinović), Juraj, ugarsko-erdeljski državnik hrvatskog podrijetla (Kamičac kraj Skradina, 1482 – Alvinc, danas Vinţu de Jos, Rumunjska, 17. XII. 1551). Upotrebljavao je i majčino prezime Martinušević (Martinuzzi) te nadimak Frater Georgius Eremita. U djetinjstvu je boravio na dvoru Ivaniša Korvina u Hunyadu (Erdelj). God. 1504. bio je u vojnoj službi Ivana Zapolje, a godinu poslije ušao je u pavlinski samostan sv. Lovre kraj Budima. Bio je prior samostana u Częstochowi u Poljskoj te Ladu u sjevernoj Ugarskoj. U borbama za ugarsko prijestolje između Ferdinanda I. Habsburškoga i Zapolje priklonio se strani ovoga potonjega. Zapolja ga je 1528. postavio za savjetnika, 1534. za upravitelja riznice te biskupa u Velikom Varadinu (danas Oradea), a Erdeljski sabor izabrao ga je za gubernatora i vrhovnoga suca u Erdelju. Zauzimao se za podizanje privrednog života i dohotka države, za unaprjeđivanje sudstva, uprave i obrane. Pridonio je mirovnom ugovoru između Ferdinanda I. i Zapolje sklopljenom u Velikom Varadinu 1538. Nakon Zapoljine smrti (1540) bio je skrbnik njegova sina Ivana Sigismunda te je kao gubernator upravljao dijelom Ugarske i Erdeljem. Za sukoba s Ferdinandom uspješno je obranio Budim uz pomoć osmanske vojske. Došavši u sukob sa Zapoljinom udovicom Izabelom, potkraj 1541. započeo je pregovore s Ferdinandom te je u srpnju 1551. sklopio nagodbu u Alba Iuliji. Prema njoj je ostao velikovaradinski biskup i erdeljski vojvoda, a na Ferdinandovu molbu papa ga je imenovao i kardinalom. Najposlije, zbog suradnje s Osmanlijama, Ferdinand ga je dao pogubiti.
