STRUKE:

vaganti

vaganti (lat. vagans, genitiv vagantis: lutajući, nestalan), u najširem smislu, lutalice, skitnice, vagabundi, vandrokaši, beskućnici. U užem, povijesnom značenju vaganti (također i golijardi ili vagi scholares) bili su srednjovjekovni klerici lutalice (oni koji nisu bili pridruženi biskupiji ili redovničkoj zajednici), osobito rašireni u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj u XII. i XIII. st. Putovali su od učilišta do učilišta kako bi slušali glasovite predavače, pripremajući se za profesorsku karijeru ili dvorske službe te su prigodno nastupali. Poprimivši svjetovan način života, postali su poznatiji po slobodnom, pa i razuzdanom ponašanju te lascivnim i satiričnim pjesmama na latinskome uperenima protiv crkvene vlasti, posebno protiv pape (→ carmina burana), iako su se neki bavili i znanstvenim radom i pisanjem. Na crkvenim sinodama izdavane su stroge naredbe protiv vaganata, a kažnjavale su ih i svjetovne vlasti.

vaganti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63627>.