STRUKE:

Valpovo

ilustracija
VALPOVO, dvorac Normann-Prandau
ilustracija1ilustracija2

Valpovo (njem. Walpach), grad u Podravini, 25 km sjeverozapadno od Osijeka; 7396 st. (2011). Leži na obali rijeke Karašice, u blizini rijeke Drave (udaljen 6 km), na 91 m apsolutne visine. Gotovo je srastao sa sjevernije položenim Belišćem (udaljen 6 km). Kompleks dvorca Normann-Prandau sastoji se od srednjovjekovne kule s dijelom bedema nekadašnje tvrđave, bočnih baroknih krila, dvorske kapele (kasnogotički temelji i zidovi), unutrašnjega dvorišta i kasnobarokno-klasicističke palače, okruženih obrambenim opkopima i perivojem. Prandauovo kazalište (1809) najstarija je kazališna zgrada u kontinentalnoj Hrvatskoj. Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije jednobrodna je građevina (oko 1722) sa zvonikom uz glavno pročelje; u njoj je kasnobarokno-klasicistički namještaj, vrijedne orgulje iz 1805. i nadgrobni spomenik iz 1816. Uz crkvu je kip sv. Ivana Nepomuka. Kapela sv. Roka (XVIII. st.). Drvna i prehrambena industrija; preradba polimernih materijala. U blizini ležišta nafte i prirodnoga plina. U okolici voćarstvo (jagoda, jabuka). Rodno mjesto književnika M. P. Katančića. – Područje grada bilo je naseljeno u neolitiku; u II. st. nalazilo se u blizini Valpova rimsko naselje Iovallia. U srednjovjekovnim izvorima spominje se kao Wolko, Voyha, Wolpo i Walpo, a prvi put 1332. u popisu crkvene desetine Pečuške biskupije. Prvi poznati vlastelini Valpova bila je obitelj de Solyagh, čijim je izumiranjem (1397) Valpovo došlo u posjed bana I. Morovića, koji je početkom XV. st. započeo gradnju utvrde. God. 1481. Matija Korvin darovao je Valpovo braći Matiji i Petru Gerebu, a nakon Petrove smrti novi je vlasnik 1506. postao palatin M. Perényi. Osmanskim osvojenjem 1543. Valpovo je postalo sjedište nahije, a oslobođenjem od osmanske vlasti (1687), bilo je stavljeno pod upravu Dvorske komore. Karlo VI. (III.) darovao je 1721. valpovačko vlastelinstvo dvorskom i komorskom savjetniku barunu Petru II. Antonu Hilleprandu von Prandauu, a 1831. to je vlastelinstvo bilo podijeljeno na dva dijela, valpovačko i miholjačko. Kada je 1885. umro Gustav Hilleprand von Prandau, posjed je naslijedila njegova kći Marijana, odnosno njezini sinovi Rudolf i Gustav Normann-Ehrenfels. God. 1908. Valpovo je bilo željeznicom povezano s Osijekom. Za II. svjetskoga rata u sastavu je NDH, sjedište kotara u Velikoj župi Baranja. Potkraj 1944. dio stanovnika njemačke narodnosti napustio je Valpovo i valpovačku okolicu, a 1945. ondje je bio osnovan logor u kojem su umrli mnogi pripadnici njemačke narodnosti. Valpovo i valpovačko područje izdvojeno je 1971. iz sastava Pečuške biskupije i pripojeno Đakovačko-srijemskoj biskupiji. Za Domovinskoga rata Valpovo su granatirale srpske snage iz Baranje (posebice 1991), pri čem je teško stradalo.

Valpovo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 12.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63786>.