Valjavec, Matija, slovenski pjesnik, hrvatski jezikoslovac i folklorist (Srednja Bela, Slovenija, 17. II. 1831 – Zagreb, 15. III. 1897). Studij klasične filologije i slavistike završio 1855. u Beču. Od 1854. bio je srednjoškolski profesor u Varaždinu, od 1876. u Zagrebu. Redoviti član JAZU od 1879., tajnik 1893–94., a knjižničar od 1893. do 1897. Surađivao je i u Akademijinu Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, kojemu je kratko bio urednikom (1884). Znanstvene filološke radove pisao je na hrvatskom jeziku i objavljivao većinom u Radovima JAZU od 1876. do 1895. Ističu se komparativne studije o akcentu u slovenskom jeziku i kajkavskom dijalektu hrvatskoga jezika tiskane u 26 knjiga. Osim gramatičkoga, leksikografskoga i književnopovijesnoga rada, bavio se i skupljanjem folklorističke slovenske i hrvatske građe. Na slovenskome je pisao liriku (Pesmi, 1855), epske pjesme te stihovane basne i pripovijesti (Pastir, 1859), stilski na razmeđu romantizma i realizma.
