STRUKE:

vampir

vampir (vukodlak, kudlak, fudlak, korlak, štrigon, obrstar), prema narodnomu vjerovanju mrtvac koji noću ustaje iz groba, plaši ljude, davi ih i siše im krv, a s prvim javljanjem pijetla ili prvom zvonjavom crkv. zvonâ vraća se u grob. Riječ vampir razvila se iz praslav. *ǫpyrŭ ili *opirŭ, a u XVIII. je stoljeću iz južnosl. jezika (prema jednima) ili pak iz polapskoga ili staropoljskoga (prema drugima) ušla u njemački i francuski; tabuistična je zamjena za riječ vukodlak. Vampirom postaju ljudi koji su se rodili na neuobičajen način, npr. u posteljici, ljudi koji su se za života krivo zaklinjali i općenito zli ljudi, oni koji su za života bili vješci, koji su rođeni iz veze vještice i vraga, oni kojima su za života vampiri sisali krv, mrtvaci preko kojih je dok su ležali na odru preskočila ili kojima je ispod odra prošla neka životinja, najčešće mačka ili pas, mrtvaci koji su žrtve uroka. Pojavljuju se u različitim oblicima: u obliku mješine koja se valja po putu, bačve koja se valja po dvorištu, plasta sijena koji se miče, ili u obliku neke životinje, npr. konja, psa, kvočke s pilićima, ili životinje netipična ponašanja, npr. zeca koji se ne plaši, magarca koji ne reve. Misteriozna ubojstva pripisuju se vampirima. Kada se za nekoga pokojnika sumnja da se povampirio, organizira se njegovo »ubijanje«: otvara se grob, a truplo se probada glogovim kolcem. U daljnjoj prošlosti u tom su sudjelovali i svećenici. Vjerovanje u vampire neki etnolozi tumače kao izdanak davne predodžbe europskih i izvaneur. naroda o tome da duša može primiti oblik neke životinje, pa zato duše nekih ljudi noću oblače životinjsku kožu, otimaju duše članova svojih obitelji koje potom konzumiraju na vampirskim gozbama, nakon toga žrtve venu i umiru.

vampir. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 13.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63806>.