bazične zajednice (španj. las comunidades eclesiales de base), skupine vjernika u Katoličkoj crkvi organizirane pod vodstvom laika radi temeljitijeg upoznavanja vjerskih istina i boljega vjerskog i socijalnog djelovanja u određenoj sredini. Nastaju samostalno, ali se uključuju u djelatnost neke župe ili biskupije. Pojavljuju se oko 1950. u Latinskoj Americi, u krajevima gdje nema župnika ni redovitih vjerskih obreda. Razvile su se uglavnom po selima i u predgrađima velikih gradova. Obično su to male skupine (10 do 15 osoba), koje se sastaju jedanput na tjedan, kada čitaju Bibliju, razmišljaju i donose odluke za konkretni vjersko-društveni rad. Podržavali su ih latinskoamerički biskupi, pa su bazične zajednice postale jedan od važnih čimbenika u promidžbi vjere, socijalne pravde i kulturnoga razvoja na kontinentu. Bazičnim zajednicama nazivaju se i slični duhovni pokreti nastali u Europi, a djeluju i u Hrvatskoj, kao fokolarini, kursiljo (Cursillos de cristianidad), neokatekumeni, karizmatski i ekumenski pokreti i dr., te različite molitvene skupine.
