Veresajev, Vikentij Vikentjevič

Veresajev (Veresaev) [v’ir’isa'if], Vikentij Vikentjevič (Vikent’evič; pravo prezime Smidovič), ruski književnik (Tula, 16. I. 1867Moskva, 3. VI. 1945). Smatra se posljednjim sljedbenikom tradicija ruskoga realizma. Studirao filologiju u Sankt Peterburgu i medicinu u Derptu (danas estonski Tartu). Bio je liječnik (Liječnikovi zapisi – Zapiski vrača, 1901). Nakon prevrata na Krimu, živio je u Moskvi. Objavio je romane posvećene ruskoj inteligenciji u novim povijesnim uvjetima (Bespuće – Bez dorogi, 1895), ruskim narodnjacima koji ne prihvaćaju crveni teror (U bezizlazju – V tupike, 1922) te prisilnoj kolektivizaciji i Komsomolu (Sestre – Sëstry, 1933). Objavio je biografije A. S. Puškina (1926–27) i N. V. Gogolja (1933). Posmrtno su objavljeni njegovi prijevodi Ilijade i Odiseje.

Veresajev, Vikentij Vikentjevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.9.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64317>.