Vidaković, Mirko

Vidaković, Mirko, hrvatski šumarski stručnjak (Svetozar Miletić kraj Sombora, Vojvodina, 29. X. 1924Zagreb, 15. VIII. 2002). Diplomirao je (1949) i doktorirao (1953) na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu u Zagrebu. Redoviti profesor Šumarskoga fakulteta od 1971. Vodio je Odjel za šumarsku genetiku u bivšem Jugoslavenskom institutu za četinjače, Jastrebarsko 1960–74. Redoviti član JAZU od 1981. Kao ekspert FAO-a u Šumarskom institutu u Peshawaru (Pakistan) 1966–69., a kao konzultant FAO-a u tri navrata u Vijetnamu. U ime IUFRO-a rukovodio je izradbom monografija eur. vrsta šumskog drveća. Sustavnim istraživanjima međuvrsne hibridizacije otkrio je postojanje spontanih hibrida između munike i crnoga bora, crnog i alepskoga bora, alepskog i brucijskoga bora. Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih djela. Glavna djela: Četinjače, morfologija i varijabilnost (1982), Golosjemenjače (2004., s J. Franjićem). God. 1977. dobio je godišnju nagradu »Ruđer Bošković«, 1981. Nagradu za životno djelo, a nagradu IUFRO-a 1990.

Vidaković, Mirko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 24.1.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64503>.