Vilder (Wilder), Većeslav, hrvatski političar češkog podrijetla (Litomyšl, Češka, 8. VIII. 1878 – London, 2. XII. 1961). Studirao pravo u Zagrebu i Pragu, gdje je diplomirao 1901. Sudjelovao je u osnivanju Napredne stranke (1904) i njezinu priključenju Hrvatsko-srpskoj koaliciji. Uređivao je stranački list Pokret. God. 1913. izabran u Hrvatski sabor te je bio saborski poslanik u budimpeštanskom parlamentu. Nakon I. svjetskog rata postao je sljedbenik i bliski suradnik S. Pribićevića te član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke, a nakon 1927., u okviru Seljačko-demokratske koalicije, surađivao je s prvacima HSS-a. Jedan od potpisnika Zagrebačkih punktacija (1932). Početkom II. svjetskog rata, nakon rasapa Kraljevine Jugoslavije, otišao je u emigraciju u London, odakle je preko BBC-jeve radiopostaje komentirao događaje na prostoru bivše države i osuđivao ustaški režim. Optuživao je nadbiskupa A. Stepinca za podršku nacistima i fašistima. Sa S. Jovanovićem, Milanom Gavrilovićem i drugim pripadnicima građanske struje uputio je apel Konferenciji savezničkih ministara u Londonu tražeći sastavljanje nove vlade i provođenje demokratskih izbora u Jugoslaviji. Do kraja života živio je u emigraciji. Objavio je knjige Bitka za rogove (1957) i Na putu preporoda (1959).
