Vitovec, Jan (Ivan Bitovec), slavonski ban (? – ?, 1468). Češki plemić. Od 1439. bio je u službi Celjskih te je nakon smrti Albrechta II. Habsburgovca sudjelovao u prijestolnim sukobima što su se vodili između Vladislava I. Jagelovića i kraljice udovice Elizabete, koja je nastojala osigurati ugarsko prijestolje svojemu sinu Ladislavu V. Postumu. Pritom je ratovao na kraljičinoj strani. Sudjelovao je i u borbama u srednjovjekovnoj Slavoniji te je kraj Samobora pobijedio Vladislavova pristašu Stjepana Banffyja Lendavskoga (1441), a potom obranio Elizabetine gradove uza štajersku i austrijsku granicu. Nakon smrti bana Matka Talovca pomogao je Celjskima preuzeti njegove posjede, a na strani Celjskih ratovao je i za njihova sukoba s J. Hunyadyjem. God. 1451–56. bio je podban slavonskoga bana Ulrika II. Celjskoga i križevački župan, a nakon njegove pogibije 1456. bio je imenovan slavonskim banom (tu je dužnost obnašao uz manje prekide do 1466). Nakon izumiranja Celjskih preuzeo je većinu njihovih slavonskih posjeda. Od Ulrikove udovice kupio je Varaždin, a u zalog uzeo Krapinu. Nakon smrti Ladislava V. Postuma kolebao se između rimsko-njemačkoga cara Fridrika III. (IV.) i kralja Matije Korvina, a naposljetku pristao uz potonjega. Fridrik mu je dao, a Matija potvrdio titulu zagorskoga grofa (1463). God. 1465. s magistrom tavernika Ivanom Rozgonyijem zapovijedao je vojskom koju je Matija Korvin poslao protiv Osmanlija u Hum.
