struka(e):

Ahasver (hebrejski Ahašveroš), najpoznatije ime za »Vječnog Žida«, lik iz srednjovjekovne kršćanske legende, sačuvane u više inačica. Prema osnovnom sadržaju legende, Ahasver je Židov koji se loše ponio prema Kristu na njegovu križnom putu (izrugivao mu se, zlostavljao ga ili mu odbijao dati vode) te je zato kažnjen da do sudnjega dana živ luta svijetom. Prema različitim inačicama, Ahasver će na sudnji dan biti osuđen ili spašen. U kršćanskoj sredini ta je legenda pothranjivala određeni antisemitizam. Početci su legende u VII. ili VIII. st., a prvi pisani tragovi potječu iz XIII. st. Samo ime Ahasver pojavljuje se prvi put u njemačkim legendama u XVI. st., a do tada se bilježi različitim imenima (Malchus, Kartafil, Johannes Buttadeus, João-d’Espera em Dios, Isaac Laquedem). Vjerojatno je legenda bila poznata u hrvatskom priobalju već u srednjem vijeku, kad se Ahasver nalazi u talijanskom obliku Buttadeo (zabilježeno kao prezime zadarske plemićke obitelji krajem XIII. st.). U hrvatskoj književnosti lik Ahasvera obradio je Vladimir Nazor u istoimenoj poemi (1945). – U prenesenom značenju, čovjek bez domovine, lutalica, beskućnik.

Citiranje:

Ahasver. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ahasver>.