Volkmann-Schluck [fɔ'lkman šluk], Karl-Heinz, njemački filozof (Essen, 15. XI. 1914 – Köln, 25. X. 1981). Nakon studija filozofije u Frankfurtu na Majni, 1939. postao asistentom H.-G. Gadamera, doktorirao i habilitirao se, potom predavao u Leipzigu i Rostocku, a katedru preuzeo 1949. na Sveučilištu u Kölnu. Pod utjecajem fenomenologije i hermeneutike, bavio se poglavito ontologijom i poviješću metafizike, te filozofijom umjetnosti. Polazio od stajališta da bez razgovora i rasprave s Heideggerovom filozofijom nije moguće shvatiti kontinuitet europskoga mišljenja ni dostatno pojmiti suvremeni svijet. Glavna djela: Plotin kao tumačitelj Platonove ontologije (Plotin als Interpret der Ontologie Platos, 1941), Nikola Kuzanski: filozofija na prijelazu od srednjega k novomu vijeku (Nikolaus Cusanus: die Philosophie im Übergang vom Mittelalter zur Neuzeit, 1957), Metafizika i povijest (Metaphysik und Geschichte, 1963), Uvod u filozofijsko mišljenje (Einführung in das philosophische Denken, 1965), Život i mišljenje (Leben und Denken, 1968), Mit i logos (Mythos und Logos, 1969), Politička filozofija (Politische Philosophie, 1974), Aristotelova metafizika (Die Metaphysik des Aristoteles, 1979).
