Vuk (Ulfus), svećenik (djelovao u Hrvatskoj u XI. st.). Prema Tomi Arhiđakonu, predstavnik protureformne struje u Hrvatskoj koja se protivila zaključcima Lateranske sinode (1059) i pokrajinskoga splitskog sabora (1060), posebice zabrani slavenskoga bogoslužja; neki Vuku pripisuju težnju za odcjepljenjem hrvatske od dalmatinske Crkve. Zajedno s opatom Potepom i glagoljaškim prvakom Cededom boravio u Rimu, gdje je Cededa namjeravao postati biskupom. Kada im je protupapa Honorije II. zabranio obavljanje službe Božje na hrvatskome jeziku, vratili su se u Hrvatsku, gdje se Cededa na Vukov nagovor stao ponašati kao biskup. Kardinal Ivan, legat pape Aleksandra II., osudio je protureformni pokret samozvanoga biskupa Cedede i Vuka, uskratio im kleričke povlastice, te ih utamničio. Legat pape Grgura VII., nadbiskup Gerard, pustio ih je iz tamnice (1075), a Vuka je prognao iz Hrvatske.
