Vukadinović, Radovan, hrvatski politolog (Bitolj, Sjeverna Makedonija, 18. III. 1938 – Zagreb, 22. V. 2019). U Zagrebu je diplomirao (1962) i magistrirao (1965) na Pravnom fakultetu, a doktorirao (1967) na Fakultetu političkih znanosti gdje je radio od 1963. do umirovljenja 2008 (od 1976. kao redoviti profesor); bio je dekan fakulteta 1980–82. i voditelj poslijediplomskog studija iz međunarodnih odnosa 1976–2008. Od 1985. bio je gostujući profesor na Floridskom državnom sveučilištu u Tallahasseeju, predavao je i na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld u Zagrebu (od 2009), bio prvi dekan (2008–11) i do smrti predavač na Fakultetu humanističkih studija Univerziteta Donja Gorica u Podgorici. Bio je također glavni urednik časopisa Politička misao (1974–83) i Međunarodne studije (2000–19), koji je i pokrenuo. Utemeljio je i razvio disciplinu međunarodnih odnosa u Hrvatskoj, a i u Jugoslaviji. Prve su mu knjige temeljne studije vanjskopolitičkih tema: Odnosi među evropskim socijalističkim državama: SEV i Varšavski ugovor (1970), Vanjska politika NR Kine (1970), Sila i interesi: vanjska politika SAD (1972). Autor sveučilišnog udžbenika Međunarodni politički odnosi (1974) i preglednih djela Teorije o međunarodnim odnosima (1978), Osnove teorije vanjske politike (1981), Politika i diplomacija (1994), posebno se bavio odnosima SAD-a i SSSR-a, odnosno Rusije (Američko-sovjetski odnosi: 1917–1976, 1977), međunarodnim odnosima u kontekstu nuklearnog oružja i pitanjima sigurnosti (Evropska sigurnost i suradnja, 1977; Zone bez nuklearnog oružja, 1979; Nuklearne strategije supersila, 1985; Postkomunistički izazovi europskoj sigurnosti: od Jadrana do Baltika, 1997), osobito na Mediteranu (Mediteran između rata i mira, 1986), europskim položajem u hladnom ratu te europskim i euroatlantskim integracijama (Hladni rat i Evropa, 1983; Evropa iza ugla, 1990., s Vlatkom Miletom; Politika europskih integracija, 2005., s Lidijom Čehulić; NATO u međunarodnim odnosima, 2006., s L. Čehulić i Dragom Lovrićem). Bavio se i filatelijom te je u knjigama NATO temelj euroatlantskih integracija: filatelistička interpretacija (2012) i Politički profil Pabla Picassa: filatelistička interpretacija (2013) povezao tumačenja međunarodnih političkih odnosa s filatelističkom kolekcionarskom građom koju sadržava i historiografsko-politološka knjiga Evropska ideja od Karla Velikog do Evropske unije (2016., s Lidijom Čehulić Vukadinović). Izabrana djela objavljena su mu 2004–08 (u sedam knjiga) i 2009 (u tri knjige). Dobitnik Nagrade za znanstvenoistraživački rad »Božidar Adžija« (1979), bio je utemeljitelj (2000) i do smrti predsjednik Atlantskoga vijeća Hrvatske te, od 2008., inozemni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
