Vukelić, Vilma

Vukelić, Vilma (rođena Miskolczy), hrvatska književnica (Osijek, 8. II. 1880Zagreb, 20. III. 1956). Školovala se u privatnom internatu u Beču. Javila se u osječkom listu Die Drau 1896. feljtonima i prijevodima hrvatskih pjesnika na njemački. Udavši se za književnika Milivoja Vukelića, živjela je u Budimpešti i Pečuhu, a od 1923. u Zagrebu. Na njemačkom je napisala sedam opsežnijih djela, koja su pretežito ostala u rukopisu. Za života joj je objavljen samo roman o Židovima u Madžarskoj uoči I. svjetskog rata – Ljudi bez domovine (Die Heimatlosen, 1923). U rukopisu su ostali roman-kronika o ratnoj 1941. u Zagrebu Okruženje (Der Kreis, datiran 1947), roman o političkim previranjima u Hrvatskoj 1913–21. Sjetva (Aussaat, 1950), odgojni roman s vremenom radnje u međuratnom Zagrebu Čovjek na mostu (Der Mann auf der Brücke, 1955) te Dvanaestorica za stolom (Zwölf um den Tisch, 1955), o političkim izbjeglicama u Parizu. Na hrvatski jezik prevedeni su joj 1994. memoari Tragovi prošlosti (Spuren der Vergangenheit, oko 1948), u kojima je autoreferencijalnost pomiješana s kulturnim, povijesnim i političkim reminiscencijama na srednjoeuropski prostor u kojem je autorica odrastala, te 1997. romaneskna kronika U stiješnjenim granicama (In engen Grenzen, 1951), u kojoj je panoramski prikazan osječki građanski stalež u bidermajerskom i političkom ozračju.

Vukelić, Vilma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 20.3.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65632>.