Weingartner [vại'ngartnəɹ], Felix, austrijski dirigent, skladatelj i glazbeni pisac (Zadar, 2. VI. 1863 – Winterthur, 7. V. 1942). Studirao je kompoziciju u Grazu, a potom filozofiju te glazbu na Konzervatoriju u Leipzigu. Dirigentsku karijeru započeo je u Königsbergu (Kalinjingrad) 1884. i nastavio u Danzigu (Gdańsk), Hamburgu, Mannheimu i Berlinu. U Beču je kao ravnatelj Bečkih filharmoničara djelovao 1908–27., potom bio direktor Konzervatorija u Baselu (1927–33) te ravnatelj Bečke državne opere (1935–36). U razdoblju 1898–1923. često je dirigirao u Engleskoj i SAD-u. Weingartner je bio prvi dirigent koji je ostavio znatan broj snimki svojih interpretacija na pločama počevši od 1910. Kao istaknuti dirigent međunarodnoga ugleda smatran je svojedobno glavnim predstavnikom jasne i ekonomične klasične uravnoteženosti bez pretjerivanja u pokretima i interpretaciji. Kao skladatelj ostavio je, među ostalim djelima, sedam simfonija i devet opera, od kojih je Genesius (1914) postigla stanovit uspjeh. Među spisima o glazbi važna je njegova knjiga O dirigiranju (Über das Dirigieren, 1896).
