Weinheber [vại'nhe:bəɹ], Josef, austrijski književnik (Beč, 9. III. 1892 – Kirchstetten, 8. IV. 1945). Samouk; od 1932. slobodni umjetnik. Njegova poezija, pod snažnim utjecajem A. Wildgansa, R. M. Rilkea, R. Dehmela i W. Whitmana, s jedne strane sadrži odjeke pučke lirike, a s druge oživljava klasicističke i antičke uzore. Pisao ode, sonete, lirske idile, eseje i romane koristeći stilske elemente različitih književnih smjerova (larpurlartizam, simbolizam, impresionizam). Zapamćen je kao pjesnik bečkoga krajolika i kulture. Djela: zbirke pjesama Usamljen čovjek (Der einsame Mensch, 1920), Beč doslovno (Wien wörtlich, 1935), Između bogova i demona (Zwischen Göttern und Dämonen, 1938); roman Ubožnica (Das Waisenhaus, 1924) i dr.
