Wied [vi:δ], Gustav Johannes, danski književnik (Holmegaard, Nakskov, 6. III. 1858 – Roskilde, 24. X. 1914). Radio je kao knjižar te kućni učitelj. U književnosti se javio humorističnim pričama s naturalističkim opisima spolnosti i provincijskoga života (npr. zbirke Obrisi – Silhuetter, 1891; Dječje duše – Barnlige sjæle, 1893; Vesele priče – Lystige historier, 1896), a sličnu poetiku razvio je u romanima Utjelovljena zloća (Livsenondskab, 1899) i Knagsted (1899). No vedar satirični ton ranih radova postupno su zamijenili pesimizam i groteska. Najpoznatiji je kao autor, kako ih je sam nazivao, satirskih igara (satyr-spiel), poput Slaboga spola (Det svage køn, 1900), Ljubiteljice plesa (Dansemus, 1905) te Neustrašive volje i 2 × 2 = 5 (Ranke viljer och 2 × 2 = 5, 1906). Autobiografska su mu djela roman Mladenačka pripovijetka (Ungdomshistorie, 1895) i Pjesme i stvarnost (Digt og vierkelighed, 1914).
