Wieniawski [v’en’a'fsk’i], Henryk, poljski violinist i skladatelj (Lublin, 10. VII. 1835 – Moskva, 31. III. 1880). Već kao osmogodišnjak položio je audiciju za pariški Konzervatorij i učio u majstorskoj klasi Lamberta Massarta. Na turnejama po baltičkim gradovima i u Moskvi započeo je skladati. Vratio se na pariški Konzervatorij kako bi se dodatno obrazovao u glazbenoj teoriji i skladateljskoj tehnici. Djelovao je kao putujući virtuoz, a mlađi brat Józef pratio ga je na glasoviru. Svojim virtuoznim skladbama, izrazito obojenima romantičkim značajkama, postizao je uspjehe i u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Od 1860. do 1872., na poziv A. G. Rubinštajna, djelovao je u Sankt Peterburgu kao carski violinist, voditelj orkestra i gudaćega kvarteta te nastavnik na Konzervatoriju. Nakon dvogodišnje turneje po SAD-u, 1875. je naslijedio H. Vieuxtempsa kao nastavnik violine na Konzervatoriju u Bruxellesu. Umro je za vrijeme ruske turneje. Wieniawskoga se smatra jednim od najboljih violinista u naraštaju nakon N. Paganinija. Spoj francuskoga obrazovanja i slavenskoga temperamenta izazivao je divljenje zbog virtuoznih bravura i emocije zbog dirljive interpretacije. Kao skladatelj (dva violinska koncerta, tridesetak koncertantnih komada i etida za violinu) uspješno je spojio paganinijevsku virtuoznost s romantičkom imaginacijom i slavenskim koloritom.