Bego, Marin, hrvatski prozaik (Split, 16. XI. 1881 – Zagreb, 24. IX. 1960). Pravo studirao u Beču i Zagrebu, gdje je 1909. doktorirao. Drugi put doktorirao u Lavovu 1912. Radio na sudovima u Istri, potom kao odvjetnik u Splitu, pa u državnim službama u Zagrebu od 1941. Pisao novele (S mora, 1911; Novele, 1916; Eva, 1925) i romane (U očekivanju, 1917; Vječna varka, 1928) nekonvencionalna sadržaja i humoristično-ironične intonacije. Također objavljivao poučne knjižice, članke o književnosti, kazalištu i politici te putopise i feljtone (Niz našu obalu, 1912) pisane lako i jednostavno, koji, zabilježeni impresionistički kao niz duhovitih opaski, pružaju uvid u svijet konkretnih ljudskih odnosa dalmatinskih gradova.
