Wimsatt, William Kurtz

Wimsatt [wi'msʌt], William Kurtz, američki književni teoretičar i kritičar (Washington, 17. XI. 1907Yale, 17. XII. 1975). Studirao na Sveučilištu Yale, gdje je i radio od 1939. do kraja života. Bio je jedan od vodećih novokritičara (New Criticism). Zagovarao je umjetničku samostalnost književnog djela i, u skladu s tim, formalni pristup u njegovu proučavanju. Kategorije autora i čitatelja ne pripadaju području znanstvenog bavljenja književnošću. Kritika koja se oslanja na autorsku intenciju i afektivnu strukturu recepcije teksta subjektivna je i impresionistička, a takav odnos prema književnosti, kako su isticali Wimsatt i Monroe Beardsley u glasovitu članku Zabluda intencije (Intentional Fallacy, 1946), isključuje mogućnost kritike; književna kritika koja teži biti znanstvenom i objektivnom temelji se isključivo na književnom tekstu. Značajnija djela: Verbalna ikona: studije o značenju poezije (Verbal Icon: Studies in the Meaning of Poetry, 1954), Mrske suprotnosti: studije o književnosti i kritici (Hateful Contraries: Studies in Literature and Criticism, 1965), Književna kritika: kratka povijest (Literary Criticism: A Brief History, s C. Brooksom, 1957).

Wimsatt, William Kurtz. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 8.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66210>.