Bek, Vinko

Bek, Vinko, hrvatski tiflopedagog (Podravski Podgajci, 19. XI. 1862 – Zagreb, 15. X. 1935). Učiteljsku školu završio je 1881. u Zagrebu. Usavršavao se u Odgojnom zavodu za slijepe u Beču (1888). Radio je kao učitelj pučke škole u Bukevju i Zagrebu, gdje je od 1895. bio učitelj i upravitelj Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece te 1898–1920. ravnatelj Doma slijepih radnika, osnovanih na njegov poticaj. U Zagrebu je utemeljio Društvo sv. Vida za podupiranje slijepaca (1893) i Dom slijepih djevojaka (1910). Prvi u Hrvata napisao je početnicu s Braillevim slovima za slijepe: Početnica (Braille) za slijepce (1889). Pokrenuo je i uređivao prvi časopis za slijepe osobe Slijepčev prijatelj (1890–92), koji je 1893–97. tiskao pod nazivom Prijatelj slijepih i gluhonijemih. Objavio je knjižicu Uzgoj slijepaca: po Entlicheru (1888) i studiju Bečki zavodi za slijepce i naše potrebe (1889).