Zagotta, Želimir, hrvatski scenograf (Zagreb, 23. VI. 1925 – Zagreb, 28. XI. 2011). Završio studij arhitekture (1948) na Tehničkom fakultetu i scenografije (1950) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Scenografijom se počeo baviti 1949. u Studentskom kazalištu »Ivan Goran Kovačić«, a 1956. sudjelovao je u osnivanju Studentskog eksperimentalnoga kazališta. U ta dva kazališta ostvario je svoje ponajbolje radove i uveo niz inovativnih scenografskih postupaka, poput odustajanja od scenskoga mimetizma, stilizacije, pročišćavanja scenskoga prostora i igre s manjim brojem osnovnih gradbenih elemenata (M. Držić, Dundo Maroje, 1958). Pritom se posebno izdvajaju predstave ostvarene u suradnji s redateljima B. Jerkovićem i Ivanom Šebelićem. Niz scenografija ostvario je i u drugim kazalištima u Hrvatskoj (Komedija, HNK Zagreb, Narodno kazalište Šibenik, Teatar &TD, Malo kazalište Trešnjevka) i inozemstvu (Hamburg, Parma). – Na filmu od 1953. Kreirao niz scenografija koje odlikuje spoj jednostavnosti i stilizacijskih elemenata: Sinji galeb (1953), Milioni na otoku (1954) i Ne okreći se sine (1956) B. Bauera, Koncert (1954) B. Belana, Svoga tela gospodar (1957) F. Hanžekovića, Deveti krug (1960) F. Štiglica, Sreća dolazi u devet (1961) N. Tanhofera, Vlak u snijegu (1976) M. Relje, Čovjek koji je volio sprovode (1989) Z. Tadića, Kontesa Dora (1993) Z. Berkovića.
