zagrade, dvostruki pravopisni i matematički znak. Mogu biti oble ( ), kose //, uglate [ ] i vitičaste { }. U pisanome tekstu služe za umetanje ili alterniranje pojedinih grafijskih jedinica: slova, dijelova riječi, cijelih riječi, sintagma ili usporednih rečenica, odn. upozoravaju na njihovu ograničenu sintaktičku uklopljivost. Hijerarhiju među njima određuju pravila pojedine struke u tekstovima koje se pojavljuju. U tekstovima neutralnoga diskursa kose zagrade podređene su oblima; uglate često sugeriraju neku rekonstrukciju teksta, a vitičaste se obično koriste u matematici. Između zagrada stoji dio teksta kojim se nudi dodatno ili naknadno tumačenje, ili se navode primjeri. Taj dio teksta može se uvrstiti na različita mjesta u rečenici i tekstu, ponajviše oviseći o smislu i ritmu osnovne rečenice. Katkad objašnjenje unutar zagrada može imati i obilježje samostalne rečenice, a može se sastojati i od više rečenica.
U matematici zagrade znače da izraz njima obuhvaćen treba smatrati jedinstvenim (cjelovitim) i tako ga računski tretirati. Tako npr. izraz (a + b) c kaže da zbroj od a + b treba množiti s c; naprotiv, izraz a + bc znači da treba samo a pribrojiti umnošku bc. Česta je i istodobna uporaba više zagrada, kao npr. (3x – 1) {[(2x + x) y –3] x –2y)}, čime se na zoran način propisuje redoslijed obavljanja operacija: prvo se obave operacije unutar oblih zagrada, potom uglatih i naposljetku vitičastih.
