struka(e): ekonomija | pravo

zaklada, vrsta pravne osobe koje je dominantan element supstrata pravne osobnosti imovina, a ne skup ljudi kao kod korporacija; imovina namijenjena da sama, odn. prihodima što ih stječe, trajno služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe, kojoj pravni poredak priznaje pravnu osobnost; zadužbina. Za razliku od zaklade, fundacija je imovina namijenjena da u određenom razdoblju (u Hrvatskoj ne duže od 5 godina) služi ostvarivanju neke općekorisne ili dobrotvorne svrhe. Zakladu može osnovati domaća ili strana fizička ili pravna osoba, a država samo po posebnom propisu. Na temelju akta o osnivanju (odluka ili izjava posljednje volje pojedinca, ugovor više osoba), a nakon postupka u kojem se utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za osnivanje, ministarstvo nadležno za poslove opće uprave donosi rješenje kojim dopušta osnivanje zaklade. Zaklada se smatra osnovanom i stječe svojstvo pravne osobe upisom u zakladni upisnik. Njezina svrha mora biti općekorisna ili dobrotvorna, moguća, pravno i moralno dopustiva te ozbiljna. Imovina zaklade mora biti dostatna za trajno ispunjavanje njezine svrhe i može se samo za to koristiti, a vrijednost osnovne imovine ne smije se ostvarivanjem svrhe umanjivati ili gubiti. Zakladom u načelu upravljaju i zastupaju ju zakladna tijela. Zaklada prestaje odlukom ministarstva: ako izgubi imovinu; ako imovina postane nedostatna za trajno ispunjavanje svrhe; ako je ostvarivanje svrhe postalo nemoguće ili nedopušteno i u drugim slučajevima propisanima zakonom. U rješenju o prestanku zaklade određuje se na koga će se prenijeti preostala zakladna imovina.

Citiranje:

zaklada. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zaklada>.