založno pravo, ograničeno stvarno pravo na određenom predmetu, zalogu, koje ovlašćuje nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma čiji bio, a njegov svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Založno pravo ima kod namirivanja prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravom s obzirom na one koje su osigurane založnim pravom, ali se, u prvenstvenom redu za namirivanje, nalaze iza toga zaloga. Tražbina i predmet založnoga prava moraju biti određeni, odn. individualizirani. Tražbina se smatra dovoljno određenom ako su utvrđeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. U RH postoji samo jedna vrsta založnoga prava, ali s mnogobrojnim podvrstama. Prema pravnom temelju, založno pravo može biti dobrovoljno, sudsko (prisilno) i zakonsko. Prema tomu ovlašćuje li založnoga vjerovnika na posjedovanje zaloga, može biti ručni zalog (pignus) i hipoteka. Založno pravo može se otuđiti i naslijediti, ali samo s tražbinom koju osigurava. Na jednom predmetu može biti uspostavljeno više založnih prava, a njihov je međusobni odnos u načelu određen pravilom: prvi u vremenu, jači u pravu (prior tempore, potior iure). Osobe u založnopravnom odnosu jesu založni vjerovnik i založni dužnik, a to može biti svaka fizička i pravna osoba; zalogodavac ne mora biti ista osoba kao založni dužnik, jer se može svoju stvar založiti za tuđi dug. Založni vjerovnik ima pravo na zaštitu. Ako je predmet založnoga prava pokretnina, založni vjerovnik može zahtijevati od onoga koji bespravno posjeduje založenu stvar da mu ju preda, zahtijevati od onoga koji ga u pravu glede založene stvari bespravno uznemiruje da ga prestane uznemirivati, od zalogodavca zahtijevati drugi primjereni zalog umjesto zaloga sa skrivenim nedostatcima i, naposljetku, zahtijevati i nužnu prodaju zaloga. Ako je predmet zaloga nekretnina, založni vjerovnik može svakomu, pa i vlasniku založene nekretnine, postavljati zahtjeve potrebne radi zaštite svojega založnoga prava, npr. sredstvima koja predviđa zemljišnoknjižno pravo. Ako je predmet založnoga prava pravo, založni vjerovnik može zahtijevati dospjele kamate i druga povremena davanja koja daje ta tražbina i sl. Za zaštitu prava namirenja iz vrijednosti zaloga založni vjerovnik može podignuti založnu tužbu kod ručnoga zaloga, odn. hipotekarnu tužbu kod hipoteke. Obje su tužbe nezastarive, a njima se zahtijeva od zalogodavca da omogući namirenje prodajom zaloga. Namirenje može biti sudsko i izvansudsko. Založno pravo prestaje: propašću zaloga, odreknućem založnoga vjerovnika, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, prestankom osigurane tražbine itd.
